OPĆINE CENTAR I STARI GRAD

Podnesena apelacija Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine

Općina Centar Sarajevo i Općina Stari Grad Sarajevo podnijele su apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine radi Odluke Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine o proglašenju Historijskog urbanog krajolika Sarajeva nacionalnim spomenikom.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine je jednostrano, proizvoljno i bez učešća apelanata, te bez valjanog  pravnog osnova donijela Odluku o proglašenju Historijskog urbanog krajolika Sarajeva nacionalnim spomenikom, kojom se uža gradska jezgra općina Centar i Stari Grad proglašava historijskim urbanim krajolikom.

 

Obuhvat historijskog urbanog krajolika obuhvata cjelovit prostor koji uključuje prostor nacionalnih spomenika koji su kao takvi već proglašeni pojedinačnim odlukama Komisije, prostor nacionalnih spomenika koji se nalaze na Privremenoj listi nacionalnih spomenika, prostor između naprijed navedenih spomenika te zaštitni prostor.

 

Osporavanom Odlukom je predviđeno da o svim zahvatima u ovako širokom prostoru odlučuje Federalno ministarstvo prostornog uređenja, te da za svaki pojedinačni slučaj zahvata u prostoru postoji obaveza pribavljanja mišljenja Komisije o usklađenosti, a sve do donošenja jedinstvenog prostorno-planskog dokumenta za koji nije utvrđen rok donošenja.

 

Također, osporavanom Odlukom je utvrđeno da se svi propisi, razvojno-planski dokumenti i drugi akti, koji su u suprotnosti sa Odlukom, stavljaju van snage.

 

Na ovaj način je najveći dio prostora, odnosno teritorije koju administrativno pokrivaju apelanti kao jedinice lokalne samouprave, koji je najintenzivnije naseljen i na kojem se odvija najveći dio životnih i privrednih djelatnosti u potpunosti onemogućen u provođenju već donesenih razvojno-planskih dokumenata, raspolaganju i korištenju imovine, prostornom planiranju i planiranju daljeg razvoja lokalne zajednice, ali su direktno ugrožena prava na imovinu i širokom korpusu fizičkih i pravnih lica koja imaju imovinu na ovom području.

 

Pri tome važno je istaći činjenicu da Federalno ministarstvo prostornog uređenja objektivno nije u mogućnosti provesti sve aktivnosti predviđene osporavanom odlukom, kako iz razloga nedostatka kadrovskih kapaciteta, tako i zbog nepostojanja odgovarajuće pravne regulative na nivou Federacije BiH, koja bi regulisala sve aktivnosti i privredne djelatnosti na području jedne općine.

 

Shodno navedenom, proizvoljnom i neutemeljenom Odlukom Komisije, potpuno suprotno mandatu i cilju zbog koje je Komisija uspostavljena odredbama Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir, izvršen je direktan prijenos ustavnih i zakonskih nadležnosti apelanata na veće nivoe vlasti, potpuno ili djelomično ograničeno pravo mirnog uživanja imovine i raspolaganja istom apelanata kao jedinica lokalne samouprave, tako i širokog korpusa fizičkih i pravnih lica koja su vlasnici dobara u ovako širokom prostoru, čime je učinjena gruba povreda prava iz člana II/3. k Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, kao i niz zakonskih propisa kojim je zaštićeno pravo na imovinu, odnosno strogo definisani uslovi pod kojima to pravo može biti ograničeno.