Arhivi

HISTORIJSKI ARHIV GRADA

Tradicija čuvanja arhivske građe na području Sarajeva seže od srednjevjekovnih vremena, o čemu svjedoče sačuvani primjerci listina, povelja, rukopisnih knjiga i raznih drugih dokumenata historijskog, kulturnog, ekonomskog, političkog i drugog značaja i vrijednosti. Iako u periodu osmanske a ni austrougarske uprave, a kasnije ni u Kraljevini SHS, odnosno Kraljevini Jugoslaviji, u Bosni i Hercegovini, pa ni Sarajevu, nije formirana samostalna arhivska ustanova, ipak je organizirano čuvanje arhivske građe, i što više, njena naučna obrada i objavljivanje. Tako u Sarajevu, kao centru Bosanskog sandžaka, još u XVI stoljeću egzistira funkcija Defteri-emina, kao čuvara zvaničnih katastarskih knjiga i državne arhive uopće [2]. Tek sredinom devetnaestog stoljeća i reformama u Osmanskom carstvu, dolazi do poboljšanja mehanizama za upravljanje zapisima i stavaranja uslova za odgovarajuću brigu o odlaganju spisa koji su do tada čuvani u raznim magacinima bez odgovarajućih uslova. Četrdesetogodišnji period austrougarske uprave ( 1878-1918) obilježen je intenzivnijon brigom i sistematičnijom evidencijom spisa i arhivske građe.