Obilježena godišnjica pogibije pripadnika Prve podrinjske brigade

U četvrtak, 31. jula 2014. godine ispred spomen-obilježja na Šipu podignutom u znak sjećanja na poginule pripadnike Prve podrinjske brigade, obilježena je 22. godišnjica pogibije 12 pripadnika te brigade tokom pokušaja deblokade opkoljenog Sarajeva.
Obilježena godišnjica pogibije pripadnika Prve podrinjske brigade

Članovi porodica poginulih, saborci, predstavnici Kantona Sarajevo, Gradske uprave i općina Centar i Novi Grad te boračkih udruženja su položili cvijeće i učenjem Fatihe odnosno minutom šutnje odali počast poginulim pripadnicima Prve podrinjske brigade koji su 31. jula 1992. godine u saradnji sa lokalnim jedinicama iz općina Centar, Vogošća, Novi Grad i jedinicom Ministarstva unutrašnjih poslova pokušali deblokirati opkoljeni grad, te preko Poljina i Vogošće spojiti ga sa slobodnim teritorijem u Goraždu.

 

U ime Općine Centar cvijeće su položili načelnik Općine Dževad Bećirević, predsjedavajući Općinskog vijeća Nedžad Ajnadžić i vijećnici Amel Mekić i Suvad Kerla.

 

Ratni komandant Prve podrinjske brigade i Prvog korpusa Armije RBiH a sadašnji predsjedavajući Općinskog vijeća Centar Nedžad Ajnadžić je kazao da na ovom časnom i ponosnom historijskom mjestu treba čestitati svim patriotima koji su uzeli učešća u odbrani države BiH. -Moramo preuzimati obaveze naspram porodica šehida i poginulih boraca, te svih onih koji su učestvovali u odbrani BiH i koji su podnijeli najveću žrtvu tokom odbrane naše države, zarad mira i perspektive naše djece i budućih generacija. Ne smijemo zaboraviti šta se dešavalo tokom proteklog rata na ovim prostorima kada je bilo časno braniti BiH, jer je zaborav protivnik branilaca BiH i časno ispisanih stranica naše historije te protivnik naše države– kazao je Ajnadžić.

 

Obilježavanju ove godišnjice prisustvovala je i Maida Prazina, supruga Asima Prazine, komandanta bataljona Prve podrinjske brigade, koji je također poginuo tokom pokušaja deblokade opkoljenog Sarajeva početkom rata. –I nakon 22 godine od pogibije mog Asima bol je jednako prisutna i svakim danom je sve teže i teže u mom srcu. Znam da život ide dalje i mora se živjeti. Naš Denis je imao sedam godina kada mu je otac poginuo i sada imam svog unuka koji mi je najveća radost u životu. Meni ne može niko vratiti Asimovu ljubav i njegov život– kazala je Maida.

 

Nakon ovoga delegacije su položile cvijeće i ispred obližnjeg spomen-obilježja na Šipu gdje su postavljene table sa imenima 57 poginulih pripadnika Armije R BiH i odali im dužnu počast.